
Veza izmedju vučnog i priključnog vozila ostvaruje se pomoću priključnih uredjaja.
Priključni uredjaji su standardizovani i kao takvi našli su široku primenu, jer se mogu spojiti vozila sličnih karakteristika i raznih tipova. Standardizacija omogućava zamenu pojedinih delova.
Postoje razna konstruktivna rešenja veze vučnog i priključnog vozila. Osiguranje veze vučnog i priključnog vozila je takodje veoma bitno za bezbedno učešće ovih vozila u saobraćaju.
Izmedju poprečnih nosača (1 i 4) nalazi se zavrtanj kuke, koji je osiguran pomoću krunaste navrtke (3) i rascepke. Na slici se takodje može videti da je obezbedjena elastična veza, izmedju vučnog i priključnog vozila, pomoću zavojne opruge (2). Na lancu se nalazi osigurač pomoću koga se vrši osiguranje čeljusti kuke (8) da se ne otvore za vreme kretanja vozila. Izgled i mesto montirane kuke se može videti na slici........
Zahvaljujući konstruktivnom rešenju, njena primena je univerzalna, te se kao takva koristi za priključna vozila sa manjom i srednjom nosivošću.
Slika 74.Vučna kuka: 1 i 4) poprečni nosači, 3) navrtka za pričvršćivanje, 8) otvarajuća čeljust 9) nosač rude priključnog vozila
Na slici prikazan je priključni uredjaj na vučnom vozilu u vidu viljuške. Ova konstrucija se razlikuje od prethodne, jer se okce rude nalazi izmedju dva dela slična viljušci, a kroz njih prolazi osovinica i na taj način se ostvaruje veza izmedju tih delova. Stavljanjem osigurača (3) isključuje se mogućnost ispadanja osovinice iz tela (1). Na gornjem delu se takodje nalazi osigurač (3) koji ne dozvoljava okretanje osovinice sa ručkom (2).
Ovaj priključni uredjaj primenjuje se na vozilima veće snage, odnosno na priključnim vozilima velike nosivosti.
Slika 75. Vučna viljuška: 1) telo spojke 2) ručica, 3) poluga, 4) osigurač, 5) opruga 6) opruga graničnika, 7)osovinica kuke 8) kuka
Veza izmedju vučnog vozila i poluprikolice ostvaruje se pomoću vučnog sedla. NJegova konstrukcija se bitno razlikuje od navedenih priključnih uredjaja. Nalazi se pričvršćeno na gornjoj strani okvira vučnog vozila. Izmedju vučnog sedla i osnovnog okvira nalazi se odgovarajuća nadgradnja na koju je pričvršćeno sedlo.
Na slici prikaano je vučno sedlo pomoću koga se obezbedjspajanje vučnog vozila i poluprikolice. Vučno sedlo je konstruktivno rešeno tako da se ploča, odnosno sedlo može kretati delimično u vertikalnoj i horizontalnoj ravni. Ovo je neophodno, kako bi veza bila elastična pri kretanju vozila po neravnom terenu, usponu, kao i pri manevrisanju na malom prostoru.
Osiguranje realizovanog sprezanja zavisi od konstrukcije i može biti ručno i automatsko. Kada treba izvršiti spajanje ove dve jedinice, vučno vozilo se kreće vožnjom unazad tako da se "trn" (središnji deo) kreće prema središtu sedla. U medjuvremenu se pomoću ručice (2), a time i sistema poluga, pomera kuka (8) van središta sedla, čime je omogućeno da se trn postavi na mesto gde se pre toga nalazila kuka. Kada trn zauzme odgovarajući položaj, pomoću ručice (2) deluje se na polugu (3) i na taj način se pod dejstvom opruga (5 i 6) omogućava da kuka (8) obuhvata trn i spajanje vučnog i priključnog vozila.
U operativnoj kontroli na putevima skoro da je nemoguće ustanoviti dozvoljenu granicu zazora na ovim uredjajima, jer se ovo najbomože ustanoviti kada su rastavljene vozne jedinice. U okviru pregleda ispravnosti ovog uredjaja potrebno je obratiti pažnju prvenstveno na stanje trna i kuke, kao i na zavrtnjeve kojima se pričvršćuje sedlo u celini.
Slika 76. Vučno sedlo: 1) ploča sedla, 2) ručica, 3) poluga
4) osigurač, 5) opruga, 6) opruga granicnika, 7) osovinica kuke, 8) kuka
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•