trafic ranking tocak
 
• Home

• dizel rudolf

• akumulator

• baterijsko paljenje 

• bobina

• svecica 

• alternator 

• tranz.paljenje 

• kocenje

• dobos 

• disk 

• servo uredjaj 

• kocioni cilindar 

• abs 

• tocak 1 

• tocak 2 

• karoserija

• upravljanje 1 

• spojnica 1

• spojnica 2

• man. menjac 

• autom. menjac 

• diferencijal 

• glav. prenosnik 

• kardan 

• pogons. most 

• poluosovine 

• auto linkovi

• linkovi portala  

• download

• desktop auto 

 

Točak

 

 

 

Istorijat točka...
Istorija  točkova u današnjem smislu stara je tek nekih stotinu i pedesetak godina. Za pronalazača napumpane gume danas smatraju škotskog inženjera Roberta W. Thomsona koji je svoju ideju prvi puta uobličio 1845. godine. Ali, nije se dugo održala. Već 1870. pojavljuju se prvi točkovi s navlakom od čvrste gume koji su omogućili nešto udobniju i sigurniju vožnju. Ipak, gumeni je sloj bio neotporan na trošenje te je 1888. Škot John Boyd Dunlop (veterinar) izvadio iz naftalina staru Thomsonovu ideju. Dunlopova guma, napravljena za bicikl njegovog sina, sastojala se od gumene cevi ispunjene vazduhom. Početkom ovog veka prvi se put u upotrebi javlja dvodelna guma, konstrukcija koja se u osnovi zadržala i do današnjih dana. Ideja je bila jednostavna - unutrašnju gumu  trebalo je zaštititi čvršćim gumenim slojem kako bi mogla izdržati veće težine tadašnjih vozila. Krajnji stadijum evolucije klasične automobilske gume nastaje 1948. godine kada je upotrebljena prva guma bez unutrašnje gume (tubeless). Ovakva guma izgleda kao spoljašnja guma, ali je opremljena posebno čvrstim unutrašnjim rubom koji je steže uz naplatak. Naravno, gume bez unutrašnje gume dobile su i posebno oblikovane, jednodelne i nepropusne naplatke.


sl. 1 - Sastavni delovi radijalne gume bez unutrašnje gume

Guma
Verovatno ste čuli za pojmove "dijagonalna" i "radijalna" guma. Ovde se radi o različitim konstrukcijama unutrašnjosti gume. Unutrašnji delovi gume (obojeni delovi sa slike 1) napravljeni su od slojeva tkanine izrađene od tankih čeličnih niti. Kod dijagonalnih guma svi su ovi slojevi poređani koso (dijagonalno) jedan na drugi (kao dva plava sloja na slici) odakle i naziv ovoj konstrukciji guma. Ali, danas se gotovo po pravilu srećemo s radijalnim gumama. I one imaju slojeve koso postavljenih niti u čeličnoj tkanini, no glavna karakteristika im je čvršće niti postavljene poprečno na gumu (zeleno). Ove niti položene su radijalno (naziv) te daju značajno bolje dinamičke karakteristike od niti u dijagonalnim gumama. Današnje su radijalne gume zato otpornije na savijanje bočnih stranica te time i na deformacije tokom vožnje. Takođe, ovakva guma pruža i veću udobnost te sigurnost vožnje s obzirom da se i pri većim brzinama pravilnije deformiše. Radijalna je konstrukcija danas ustaljena za automobilske gume.

U donjoj ivici sloja radijalnih niti (zeleno) vidljiva je i okrugla čelična (obično višedelna) žica. Upravo je povećanjem čvrstoće ove žice omogućeno da se s "običnih" guma pređe na one bez unutrašnje gume. Deo gume koji se nalazi oko ove žice naziva se "noga" gume, a zadužen je za spregu sa naplatkom.
Od spoljnih delova gume svakako je najznačajnija gazeća površina. Gazeća površina je sloj gume na kome se nalaze "šare" odnosno profil. Radi se, u stvari, o kanalima kojima je ispresecana gazeća površina gume, a koji služe za odvođenje vode. Jasno je da bi gazeća površina bez ovih šara (glatka guma) imala veću površinu prijanjanja na putu, a samim tim bi i bolje držala automobil u krivinama. Ipak, glatke bi gume (slick gume, kod trkačkih automobila) naletanjem na sloj vode veoma brzo "zaplivale" (aquaplaning) pa bi vozilo izgubilo kontakt sa putem. Posledicu ovoga, verovatno, nikome ne treba posebno opisivati.

Oznake guma
Jedna od najvećih noćnih mora svih ljubitelja automobila početnika uvek su bile oznake na gumama. Radi se, u stvari, o oznakama dimenzija, najveće dozvoljene brzine, konstrukcije, ali i oznakama za identifikaciju proizvođača. Ono što nas najviše zanima svakako su oznake koje nam govore o dimenzijama guma i najvećoj dozvoljenoj brzini vožnje koju one omogućavaju.


sl. 2 - Oznaka dimenzije, razreda brzine i konstrukcije gume

Oznake dimenzija govore nam koliko je guma široka te kolika je visina njenog poprečnog preseka. Takođe, oznake dimenzija govore nam i o promeru gume koji je ujedno i jednak promeru naplatka. Na slici 2 vidljiva je oznaka 195/70 HR 14. Broj 195 podatak je koji nam govori o širini gume i u pravilu je izražen u milimetrima. Broj 70 označava visinu poprečnog preseka.To znači da je razmak od mesta gde guma prijanja na naplatak (noga) i vrha gazeće površine (vidi sliku 3) jednak 70% širine gume. Visina poprečnog preseka uviek je izražena u odnosu na širinu gume. Vezano uz to, dolazi nam i pojam niskoprofilne gume. Ovakvim se gumama smatraju one čija visina poprečnog preseka iznosi 80 ili manje procenata najveće širine.


sl. 3 - Visina poprečnog preseka gume

Sledeća je na redu oznaka "H". Ona nam govori o brzinskom razredu u koji spada naša guma, odnosno pokazuje koliko se najbrže možemo s njom voziti.

Oznake najveće dozvoljene brzine

Q ... 160 km/h
S ... 180 km/h
T ... 190 km/h
H ... 210 km/h
V ... 240 km/h
W ... 270 km/h

Oznaka "R" opisuje nam konstrukciju gume. Jasno je, iz prethodnog poglavlja, kako se radi o radijalnoj gumi. Poslednja brojka pokazatelj je promera gume i izražava se u colima (1 col = 25,4 mm). Ova dimenzija gume služi nam kako bi mogli odabrati odgovarajući naplatak, s obzirom da će njegova dimenzija takođe biti prikazana u colima. Promer gume, izražen u colima, je promer unutrašnjeg ruba gume, odnosno promer kruga koji zatvara noga gume (rub koji naleže na naplatak).

Naplatak
Do sada ste već, verovatno, shvatili što je to naplatak. Za one tvrdoglave, ponovićemo kako se radi o metalnom delu na koji je navučena guma i koji je pričvršćen na automobil (tačnije, na glavčinu točkova). Iz prakse verovatno većina vas zna i kako postoje dve najčešće vrste naplataka - čelični i aluminijumski. Pod pojmom čeličnih naplataka podrazumevamo one koji se dobijaju uz prosečne automobile ili u nižim paketima opreme. Ovde se radi o čeličnom disku koji je oblikovan u presi (po pravilu jedan se čelični naplatak sastoji od najčešće dva zavarena dela) oko kojeg je postavljen  obruč. Obruč omogućava da se na njega montira guma i u tu je svrhu oblikovan. Čelični naplatci obično na sebi imaju i otvore. Radi se o rupama kroz koje struji vazduh radi lakšeg hlađenja kočnica, no naplatak je zahvaljujući tim rupama i lakši.


sl. 4 - Izliveni naplatak i njegovi delovi: a) obruč, b) krak, c) središnji deo s otvorima za šrafove

Liveni naplatci (najčešće nazvani i aluminijumskim naplatcima) izrađeni su livenjem metala u kalupe i sa izuzetkom naplataka za trkačke i skuplje sportske automobile, izrađeni su u jednom komadu. Termin "aluminijumski" ovde stavljamo pod navodnike jer nisu svi liveni naplatci obavezno izrađeni od aluminijuma. Ponekad su to tek legure aluminijuma, katkada magnezijuma itd. Prednosti aluminijumskih naplataka, uz bolji vizualni izgled, pred čeličnim prvenstveno se ogledaju u manjoj težini. Ovo je pogotovo značajno s obzirom da postavljanje guma većih širina iziskuje i postavljanje širih naplataka koji su, adekvatno, teži. Za kraj opisujemo oznake naplataka. U našim ste tehničkim podacima često naišli na nekakve "dimenzije naplataka". Nešto poput oznake 5 J x 13 govori nam, u stvari, kako se radi o naplatku širine od 5 cola čiji su rubovi određenog oblika (J - najčešći oblik). Oznaka "x" govori nam kako se radi o jednodelnom naplatku dok broj na kraju označava njegov promer u colima - veličina jednaka promeru gume.

 

Internet Krstarica - Srbija i Crna Gora (Jugoslavija) - Serbia and Montenegro (Yugoslavia)
 

GoogleWeb Page Hit CounterSearch Engine Submission & Optimization

 Kontakt e-mail: motornavozila@yahoo.com